Rede unseres Obmannes Mag. Mekić zur GrundsteinlegungGovor našeg predsjednika Mr. Mekića na svečanom polaganju kamena temeljca

Werte Schwestern und Brüder, Sehr geehrte Damen und Herren, Liebe Besucherinnen und Besucher, Hoch geschätzte Ehrengäste,

Die Muslimische Gemeinschaft Steiermark – Kulturkreis der Muslime dient schon seit fast 20 Jahren als ein sehr positives Beispiel von gut gelungener Integration und respektvollem Zusammenleben zwischen der Grazer Bevölkerung verschiedener Herkünfte.

Unsere Hauptaufgabe ist die Bewahrung des islamischen Glaubens, der Kultur und der Tradition. Zahlreiche weitere Aufgaben haben sich aus dieser Hauptaufgabe herauskristallisiert. Dennoch war und ist unsere Priorität Nr. 1 uns selbst im Rahmen unseres Glaubens als mitwirkende, rechtsschaffende und gesetzestreue Bürger dieses Staates weiterzuentwickeln und unsere Kinder nach diesen Eigenschaften zu erziehen.

Um sich selbst gut zu fühlen, sich als akzeptiert zu finden, sich als integrierter Teil dieser Gesellschaft zu identifizieren und auf eigenen Werte stolz zu sein, um mit anderen respektvoll in ein Dialog zu treten – all das aus Kellern, Hinterhöfen und alten Industriehallen zu schaffen – ist glaube ich nicht voll möglich.

Aus diesen Gründen und mit diesen Gedanken hat sich unsere Gemeinde entschieden mit dem zeitgemäßen, fortschrittlichen und weitblickenden Projekt Islamisches Kulturzentrum Graz in einer ganz offenen und transparenten Art und Weise zu beginnen.

Draga braćo i cjenjene sestre,  uvažene dame i gospodo, dragi musafiri, poštovane visoke zvanice.

Muslimanska zajednica Štajerske – Kulturni krug muslimana već skoro 20 godina služi kao svjetao primjer kako se uspjeti integrisati u Zapadno društvo i uz svo dužno poštovanje djeliti životni prostor sa ostalim građanima grada Graza bez obzira na njihovo porijeklo.

Glavna zadaća naše zajednice je očuvanje islamske vjere, kulture i tradicije. I mnogo drugih zadaća proizilazi iz ovog osnovnog zadatka. Međutim, nama je priorite uvijek bio, i danas to još uvijek jeste, učiniti naprije sebe a kasnije i odgojiti svoju djecu u poštene građane ove države koji, ne napuštajući okvire svoje vjere, doprinose ovom društvu i poštuju ovdašnji red i zakon.

Lijepo se osjećati, smatrati se prihvaćenim, vidjeti sebe kao integralnim dijelom ovog društva i biti ponosan na ono svoje kako bi na osnovu toga mogli i sa drugima ući u ravnopravan dijalog – postići sve ovo iz neuslovnih podrumskim prostorija, zaturenih avlija i starih industrijskih hala, po mom ubjeđenju nije u potpunosti moguće.

Iz ovih razloga i sa ovim na umu naša se zajednica odlučila na vrlo transparentan način uhvatiti u koštac sa modernim i naprednim projektom koji gleda daleko u budućnost a kojeg smo nazvali Islamski Kulturni Centar Grac.

Unsere Vision – als wir 2009 begonnen haben – war es, das gesamte Projekt innerhalb von 4 Jahren fertiggestellt zu haben. Offensichtlich wird uns das in 4 kurzen Jahren nicht möglich sein, aber all das was wir bis jetzt geschafft, erlebt und gelernt haben, sowie der heutige Tag den wir alle bezeugen, gibt uns die Überzeugung,  dass all unsere lang gearbeiteten Stunden, alle schlaflosen Nächte, alle geleisteten Schweißtropfen,  jeder gespendete Euro, jedes an den Himmel gerichtete Gebet und jede hinterlassene Träne, es wirklich wert waren.

Wir sind uns dessen vollkommen bewusst, dass wir eigentlich noch immer am Anfang stehen. Die Eröffnungsschleife wird heute nicht durchgeschnitten. Das ist ja „nur“ die Grundsteinlegung.

Aber wir wissen alle sehr wohl – und ich muss es Ihnen  nicht weit und breit erklären – was für eine große Bedeutung diese symbolische Tat trägt.

Die wichtigste Frage ist also „Wie geht es weiter?“ Und die Frage die mir am häufigsten gestellt wird ist: „Wie werden Sie den Bau von Ihrer Moschee und Ihres Zentrums finanzieren?“  Diese Frage wird gestellt, von Personen welche die Finanzierung des Projektes als schwierigste Aufgabe sehen. Ich aber mache mir am wenigsten Sorgen um die Finanzierung, nicht weil dieser Teil des Projektes leicht ist oder schon erledigt ist oder etwas Ähnliches. Nein! Diese Aufgabe steht noch vor uns.

Aber wie viele nur- teilweise-gebaute-Moscheen gibt es in der Welt, mit den man angefangen hat und die man danach einfach stehen lassen hat und nicht fertig gebaut hat? Ich kenne keinen solchen Fall, weil sich immer genug gute Menschen finden lassen, die Moscheen als für-die-ganze-Gesellschaft-wichtige Bauvorhaben unterstützen.

Also die schwierigsten Aufgaben, welche dieses Projekt mit sich gebracht hat, enden mit dem heutigen Tag. Diese schwierigsten Aufgaben – viel schwieriger als die Finanzierung – waren:

  1. Uns selbst am Anfang an zu überzeugen, dass wir das schaffen können. In uns selbst genug Mut    aufzubauen um uns mit dieser wichtigen Herausforderung auseinander zu setzen. Die kritische Masse unserer Gemeinde dazu zu bringen, sich auf diesen Weg zu begeben…. Viele haben von einer Moschee in Graz geträumt. Viele haben darüber gesprochen. Manche haben es versucht und einige erste Schritte in diese Richtung geleistet. Wir aber haben uns fest entschlossen und sind ins kalte Wasser gesprungen mit der festen Überzeugung dass eine Moschee für Graz (also nicht IN Graz sondern für Graz) realisierbar ist. Also, genügend Entschlusskraft haben wir erbracht.
  1. Ein passendes Grundstück zu finden, das groß genug ist, welches in einer gute Lage der Stadt liegt, welches gute Infrastruktur hat, welches auch mit öffentlichen Verkehrsmitteln gut erreichbar ist und das nicht zu Letzt übermäßig teuer ist. Das haben wir ebenfalls geschafft.
  1. Eine geeignete Architekturlösung zu entwickeln die zur Stadt Graz gut passt und gleichzeitig von uns Muslime als gut gelungene Islamische Architektur akzeptiert wird. Das war auch keine leichte Aufgabe. Aber in enger Kooperation mit der Stadt Graz, der Hilfe der Experten von der Stadtbaudirektion, dem Stadtplanungsamt und der Steirischen Architektenkammer, sowie natürlich der Mitwirkung den zahlreichen Architekturbüros, die sich an unseren internationalen Wettbewerb engagiert haben, war es uns möglich auch diese Hürde zu bewältigen.
  1. Alle erforderlichen rechtlichen, baurechtlichen, stadtplanerischen, verkehrstechnischen und alle anderen Voraussetzungen und relevanten Normen zu erfüllen und eine rechtskräftige Baubewilligung zu erhalten. Das meine verehrte Damen und Herren, werte Geschwister, haben wir auch geschafft.

Das heißt nicht, dass wir so super fähig sind und dass wir das alles geschafft haben weil wir so toll sind. Nein! Auch wenn das vielleicht eine kleine Rolle gespielt hat J, waren viele andere Aspekte viel wichtiger. Schauen wir uns diese auch an:

  1. Wir glauben zuerst, dass wir von Gott gesegnet waren, weil ohne seine Erlaubnis und Hilfe so ein Vorhaben nie möglich gewesen wäre.
  2. Weiteres glauben wir, dass die Zeit einfach reif war, dass die Muslime in dieser Stadt Ihr Gotteshaus bekommen. Reif im Sinne von politischer Bereitschaft, von nachbarschaftlichem Respekt und vom muslimischen Bewusstsein.

Wir sind auch sehr dankbar für die Unterstützung und die Hochachtung während dieses Prozesses, mit der unsere Mitbürger, die Grazerinnen und Grazer, uns gegenüber getreten sind.

i.)              Einige haben uns aktiv geholfen.

ii.)            Einige haben einfach gesagt: (ich zitiere) „Es ist uns egal. Wenn Ihr eine Moschee und ein Community Center wollt, baut es einfach. Das ist ein demokratisches Land und Ihr könnt euren Glauben hier frei ausüben.“ (Zitat Ende) Das ist auch eine wertvolle Stellungnahme, die wir respektieren und gern akzeptieren.

iii.)           Am wichtigsten ist es aber, dass es niemals passiert ist, dass unsere Mitbürgerinnen und Mitbürger sich „en masse“ gegen unser Projekt gestellt haben.

Anderswo in Österreich und in Europa haben wir in den letzten Jahren Proteste und Bürgerinitiativen gegen ähnliche Projekte gesehen. Nicht aber in Graz und wir sollten alle stolz darauf sein, dass wir in einer Stadt leben die in der Praxis zeigt, dass es eine moderne und offene europäische Stadt ist, welche die demokratischen Werte nicht nur pro forma spricht, sondern wirklich lebt und die noch immer zeigt dass sie den Titel der Kulturhauptstadt Europas und der Menschenrechtsstadt wirklich verdient hat.

Meine Damen und Herren, Schwestern und Brüder, ich bin sehr dankbar und ich glaube, dass auch Sie alle dankbar sein sollten, die Gelegenheit gehabt zu haben und privilegiert gewesen zu sein, einen kleinen Teil dieser historischen Entwicklung mitzuerleben.

Herzlichen Dank!Kada smo počinjali u proljeće 2009. zadali smo sebi zadatak da u roku od 4 godine sve u potpunosti završimo. Sada je 2012. i očigledno je da nam ove 4 kratke godine neće biti dovoljne. Međutim, sve ono što smo do sada postigli, proživjeli i naučili, kao i ono što svjedočimo u današnjem danu, daje nam čvrsto ubjeđenje da su svi naši uloženi sati, sve naše neprespavane noći, sve naše prolivene kapi znoja, svi naši potrošeni euri, sve nase ka nebu usmjerene dove, i sve naše ispuštene suze doista bile vrijedne ovoga za što se zalažemo.

Nama je naravno u potpunosti jasno da mi još uvijek stojimo na samom početku. Ovdje se danas neće presjeći nikakva svečana vrpca kojom će se džamija otvoriti. Ovo je “samo” postavljanje kamena temeljca.

Ali svi mi vrlo dobro znamo, i nema potrebe da vam ja to nadugo i naširoko obrazlažem, koliki je u stvari značaj ovog našeg simboličnog čina.

Dakle najbitnije pitanje sada jeste „Kako ići naprijed?“ A pitanje koje se meni najčešće postavlja je “Kako ćete finansirati džamiju i Islamski Centar ?” Ovo pitanje postavljau oni koji u financiranju projekta vide njegov najveći izazov. Ja se međutim za finansiranje najmanje sikiram, ne zato što je to lahak zadatak ili što je to pitanje već riješeno. Ne! To je posao koji je još uvijek pred nama.

Ali koliko djelomično sagrađenih džamija postoji u svijetu danas, džamija koje su započete a koje su ljudi napustili i ostavili tek tako da stoje nedovršene? Meni takvi slučajevi nisu poznati zato što se za džamije uvijek nađe dovoljno dobrih ljudi koji su spremni da ih pomognu, jer džamije svoj pozitivan trag inače ostavljaju na cijelo društvo a ne samo na grupu vjernika koji ih posjećuju.

Dakle, naši najveći izazovi već su iza nas i oni završavaju sa današnjim danom. Ti naši najveći izazovi – puno veći i teži od samog finansiranja – bili su:

  1. Ubjediti sami sebe da mi to možemo postići. U sebi samima dovoljno hrabrosti sakupiti da bi se sa ovim bitnim izazovom u koštac uhvatili. Kritičnu masu naše zajednice sa sobom na ovaj put pokrenuti…. Mnogi su o džamiji u Grazu maštali. Mnogi su o njoj pričali. Neki su i pokušali pa u tom smjeru par prvih koraka napravili. Mi smo međutim najprije čvrso odlučili a zatim u hladnu vodu skočili ubjeđeni da je džamija u Gracu moguća, i to ne samo džamija koja je tek tako u gradu kao neka izolirana jedinka, nego džamija koja će biti njegov sastavni i nerazdvojivi dio. Dakle dovoljno odlučnosti, smjelosti i vjere u uspjeh uspjeli smo sakupiti.
  2. Pronaći parcelu koja je dovoljno velika, koje se nalazi na finom mjestu u gradu, koja posjeduje dobru infrastrukturu, do koje je lahko doći i sredsvima javnog saobraćaja, i koja naravno nije preskupa pa da je mi sebi ne možemo priuštiti. I ovaj smo izazov uspjeli riješiti.
  3. Osmisliti odgovarajuće arhitektsko rješenje koje se fino uklapa u ovaj grad a koje je istovremeno za nas muslimane prepoznatljivio kao dio nečega islamskog. Ni ovo nije bilo ni malo lahka zadaća.  Međutim, u bliskoj saradnji sa gradom Gracom, i uz stručnu pomoć eksperata gradskog ureda za urbanizam i regionalne Komore arhitekti, kao i doprinosom brojnih arhitektskih biroa angažovanih u okviru međunarodnog natječajaja koji je u tu stvhu bio organizovan, mi smo i ovu prepreku uspjeli prevazići.
  4. Ispunit sve potrebne zakonske, građevinske, urbanističke, saobraćajno-tehničke i sve ostale preduslove i relevantne norme te dobiti pravosnažnu građevinsku dozvolu. I ovo smo uvažene dame i gospodo, draga braćo i cjenene sestre, također već završili.

Ovo ne znači da smo mi aman-zaman super sposobni i da smo sve ovo postigli zato što smo tako veliki maheri. Ne. Ako je naša organizovanost i sposobnost i igrala neku manju ulogu, bilo je tu mnogo drugih, puno bitnijih faktora koji su bili u igri. Osvrnut ću se kratko na njih.

Prije svega mi vjerujemo da je sve ovo Allahova blagodat jer bez Njegove dozvole i Njegove pomoći ništa od ovoga ne bi bilo moguće postići.

Zatim, pokazalo se da je vrijeme jednostavno bilo sazrilo da muslimani Graca konačno dobiju svoju bogomolju, sazrilo u smislu političe spremnosti, komšijskog poštovanja i muslimanske svijesti.

Mi smo stoga posebno zahvalni za podršku i  uvažavanje koje su za vrijeme ovog projekta do sada naši sugrađeni prema nama iskazali.

Neki su nas aktivno pomagali.

Neki su jednostavno rekli: “Nama je svejedno. Ako želite džamiju i islamski centar, pa napravite ih sebi. Ovo je demokratska zemlja i vi svoju vjeru ovdje možete slobodno ispoljavati.“ Za nas je i ovo valjan stav kojeg mi cjenimo i rado prihvatamo.

Međutim, ono što je najbitnije jeste da se niti jednom u toku našeg projekta nije desilo da se naši sugrađani masovno ili organizovano suprotstve našoj nakani.

U drugim djelovima Austrije i Evrope posljednih smo godina bili svjedoci protesta i raznih inicijativa građana protiv sličnih projekata. Ali u Gracu se to nije desilo i mi svi treba da budemo ponosni što živimo u gradu koji na djelu pokazuje da je moderan i prema svakome otvoren evropski grad, koji ne samo da formalno priča o demokratskim vrijednostima nego koji ostaje dosljedan tim vrijednostima i sprovodi ih u praksi. Time je grad Grac pokazao da je titulu „Evropske kulturne prestolnice“ i „Grada ljudskih prava“ doista s pravom i zasluženo dobio.

Dame i gospodo, braćo i sestre, ja sam neizmjerno zahvalan, i mišljenja sam da svi mi trebamo biti zahvalni, što smo imali priliku  i što smo doživjeli tu privilegiju, da budemo jedan mali dio ovog historijskog razvoja događaja.

Hvala velika.

Nach oben scrollen